Laudonov gaj

...Na području Krbavskog polja između Krbave u Krbavskom polju, sela Šalamunić i Debelo Brdo, postojao je za ove krajeve rijedak fenomen “letećih pijesaka”.
Ta pješčara stvarala je problem stanovništvu toga kraja ugrožavajući okolno poljoprivredno zemljište.
Šumarski ured I. Ličke pukovnije Karlovačkog generalata napravio je plan i razradio tehniku pošumljavanja radi smirivanja živih pijesaka. Pošumljavanje tih pješčanih, neobraslih površina počelo je 1746. godine, a vršeno pod vodstvom kapetana (kasnije majora) Ernesta Gideona Laudona. Korištene su sadnice hrasta lužnjaka, sađene u jame dubine 1 m. koje su bile punjene humusom iz obližnjih šuma, a sađeno je 10 000 sadnica na 1 hektar. Način pošumljavanja propisan je i vršen po vojničkom ustroju, prikazana je vojska – pukovnija u vojničkom pokretu i to: glavnina, rezerva, pobočnica i izvidnica. U čast Laudonu narod je tu šumu nazvao njegovim imenom....

...Park šuma “Laudonov gaj” ima površinu od 33,23 ha i nalazi se u istoimenoj gospodarskoj jedinici, odjel 16a. U njoj je evidentirano 518 starih stabala hrasta lužnjaka koje je posadio E. G. Laudon 1746. godine. Uređenje park šume Laudonov gaj otežano je činjenicom da su stara stabla hrasta lužnjaka dosta oslabljena, šuplja i oštećena uslijed biotskih i abiotskih faktora. Često dolazi do njihovih lomova ili vjetroizvala, što stvara tužnu sliku propadanja ovih ponosnih divova Krbavskog polja....

...Svake godine dolazi do smanjenja broja stabala na što upućuje podatak da su 1987. godine u park šumi bila 584 stabla hrasta lužnjaka. Urod hrasta, razvoj ponika i pomlatka ispod krošanja vrlo je dobar, ali za vrijeme ljetne suše on se osuši i propadne, što se ponavlja iz godine u godinu. U toku razvoja park šume “Laudonov gaj” nije došlo do daljnjeg razvoja hrasta lužnjaka, što upućuje na zaključak da je za uspjeh pošumljavanja na ovim područjima presudan bio način kojim se koristio Laudon prilikom sađenja sadnica hrasta lužnjaka....

...Kod velikog broja stabala zabilježeno je vidljivo oštećenje debla u obliku vidljivih većih ili manjih šupljina. Ukupno je u cijeloj park šumi “Laudonov gaj” evidentirano 267 stabala vidljivo šupljog debla, što iznosi čak 51,5 %, dakle više od polovice stabala. Lošije stanje stabala s obzirom na oštećenost krošanja i izgled debla zabilježeno je na jugoistočnom dijelu park šume, tj. na predjelu gdje je sklop potpuno prekinut, stabla su rijetka, a zabilježena su i suha stabla. Najveći broj stabala njih 377 ili 72 % ima prsni promjer od 81–110 cm, a najveću zastupljenost odnosno najveći broj stabala njih 157 ili 30,3 % nalazi se u debljinskom stupnju promjera od 91–100 cm. ...

...Ukupno je izmjereno 518 stabala, najmanja zabilježena visina iznosi 8 metara, a najveća 26 metara. Najveći zabilježeni broj stabala nalazi se u visinskom razmaku od 21–24 m. Najviše je stabala i to 119 ili 23,0 % zabilježeno sa visinom od 23 metra, 85 stabala ili 16,4 % visine 24 metra, te 73 stabla ili 14,1 % visine 22 metra. Zabilježeno je dosta stabala s malim visinama, najmanja izmjerena visina je 8 m. Tu se radi o stablima koja su tijekom vremena slomljena u svom gornjem dijelu, što zbog utjecaja vremenskih prilika, vjetra, snijega, leda, ili zbog toga što je došlo do sušenja gornjeg dijela,...

...Gotovo sva stabla hrasta lužnjaka u park šumi “Laudonov gaj” imaju široke krošnje (do 17 metara) što je rezultat ranog progaljivanja i stvaranja enklava unutar sastojine. U visinskom pogledu krošnja zauzima oko 2/3 visine stabla. Razlog tomu je što sastojina nema podstojnu etažu koja bi čistila stablo od grana.
Da bi se što bolje upoznali sa stablima koja čine park šumu Laudonov gaj izvršena je izmjera prsnog promjera svakog pojedinog stabla na visini od 1,30 metara. Promjeri su grupirani u stupnjeve po 20 cm. Najmanji zabilježeni prsni promjer je 57 cm, a zabilježen je kod stabla koje je šuplje, velikog stupnja oštećenosti (90 %). Najveći izmjereni prsni promjer je 153 cm, i to kod stabla koje nije šuplje, stupanj oštećenosti je mali (40 %). Mora se napomenuti da je na cijeloj površini zabilježeno nekoliko stabala koja su srasla u visini od 1–2 metra, vjerojatno zbog toga jer su sadnice hrasta lužnjaka sađene na razmaku od 1 metar, te su vremenom povećanjem
opsega srasle....

...Od 1856. god. pa nadalje, na području Krbavskog polja uz već zasađeni Laudonov gaj počeo se unositi obični bor (Pinus sylvestris) i crni bor (Pinus nigra) dok se 1896. god. pristupilo intenzivnom pošumljavanju preostalih živih pijesaka sadnicama običnog bora (Pinus sylvestris), pitomog kestena (Castanea sativa), bagrema (Robinia pseudoacacia) i topole (Populus sp.).
Radi smirivanja živih pijesaka 1924. godine počeo se sijati zečjak (Sarothamnus scoparius), koji se održao do danas i prirodno se razmnožava. Jača sječa starih hrastova koji su se sadili pod zapovjedništvom majora Laudona izvršena je 1929. god. Prestankom rada imovnih općina 1941. god. nestala je sva arhivska građa, a u Laudonovu gaju se u to vrijeme obavljaju nekontrolirane i stihijske sječe bez ikakve evidencije. Od 1946. god. počelo se više pozornosti posvećivati gaju kada su i zabranjene sve sječe....

...Ostaci stare lužnjakove hrastove šume koju je posadio Laudon 1746. god. i danas žive kao sjećanje na generala Laudona i I Ličku pukovniju.
Zadaća gaja imala je biti da veže tlo i da čuva susjedne poljane od letećeg pijeska. Tu zadaću gaj potpuno ne vrši jer je rijedak i posječen od nevaljale ruke.
Poharom tog gaja pretvorio se je veći dio šumišta u pravo pravcato stovarište letećeg pijeska. Taj leteći pijesak uzvitlan vjetrom zasipava poljane prema Debelom brdu i već je pokrio 100–150 rali pitomine te je posve uništio svaku ogoju i sav taj predjel predstavlja sliku “Sahare u malom”.
Kad vjetar puše taj pijesak leti u gustim oblacih sve dalje, tako čak do sela Bunić zrak pokvari. Nestane li gaja onda bi moglo zaprietiti cijeloj okolici na daleko, čiji smetovi sav predjel zasipaju. Tada je onda i kulturama u sjevernom dijelu Krbavske doline odzvonilo.”...

...Opširan napis o nastanku i ulozi ove zaštitne šume imamo u Oesterreichische Forst-Zeitung od 27. ožujka 1891. U noticama između ostalog piše: “Laudonova zaštitna šuma u Krbavi u Hrvatskoj. Ta zaštitna šuma, osnovana na granici nakon ratova s turskom vojskom, a nazvana u čast Laudona njegovim imenom, treba da
zadržava ogromne količine pijeska u Krbavi da bi se zaštitili plodni dijelovi. Laudonova zaštitna šuma obrasla je hrastom, bukvom, omorikom i borom i strogo je čuvana od šumokradica za vrijeme vojne Krajine. Otkako je međutim ta zaštitna šuma prešla na upravu civilnog stanovništva, zauzela je devastacija od strane stanovništva Korenice i Udbine ogromne dimenzije. Ispostavilo se da su i sami čuvari šume pomagali šumsku krađu; ti su u više navrata odstranjivani i postavljani su novi pouzdani čuvari. Po naređenju više vlasti iz Ogulina čitava je šuma oivčena dubokim jarkom koji je trebao predstavljati zapreku šumokradicama na iznošenju drva iz šume i time pružiti nadu da se ta šuma sačuva od devastacije.”

Ovaj je članak interesantan po tome što se nigdje drugdje u starim zapisima ne spominje podatak da je u Laudonovu gaju bilo bukve i omorike....

...Prema povijesnoj dokumentaciji radovi na pošumljavanju počeli su 1745/46. godine. Plan pošumljavanja živih pijesaka na Krbavskom polju, napravili su šumarnici I. Ličke pukovnije i karlovačkog generalata.
Kapetan Laudon je proučio plan i tehniku pošumljavanja, te već iste jeseni 1746. god. pristupio realizaciji zadatka koji su mu povjereni. Planom pošumljavanja određena je tehnika pošumljavanja i vrsta sadnica. Odabran je hrast lužnjak koji je proizveden na području generalata (Karlovačkog).
Šumarnici su znali da je to područje poplavno i da podzemne vode odgovaraju hrastu lužnjaku, što govori u prilog tome da je šumarska struka vodila stručne poslove, a kapetan Laudon bio izvršitelj zadatka koji su mu postavljeni. Pošumljavanje živih pijesaka obavljalo se vrlo disciplinirano i organizirano.
Rad na pošumljavanju uveden je kao obavezan za svakog Krajišnika, tako da je prilikom proljetnog i jesenskog pošumljavanja morao “dati” 10 radnih dana na pošumljavanju. Kopale su se jame dubine jedan metar i punile humusom koji se je donosio iz obližnjih šuma. Na svaki m2 sadila se je po jedna sadnica, tako da se po hektaru sadilo 10 000 sadnica. Pošumljavanje je obavljeno sadnicama hrasta lužnjaka, a sprovedeno je po vojničkom rasporedu, tj. prikazana je vojska u bojnom pokretu: glavnina, rezerva, pobočnica i izvidnica.
Ovakvim rasporedom sadnica došao je do izražaja vojnički duh Laudona, a možda je (prema nekim izvorima) htio ostaviti živi spomen na slavnu Krbavsku bitku. Prve godine pošumljeno je oko 30 ha, a pošumljavanje je nastavljeno i idućih godina. Koliko je Laudonu bilo stalo da pošumljavanje živih pijesaka Krbavskog polja uspije, upućuje i to što su za prekršaje pri pošumljavanju bile uvedene stroge kazne. Oko pošumljenih površina kopani su jarci za zaštitu kulture od stoke i požara (i sada se mogu vidjeti ostaci tih jaraka).
Pošumljene površine čuvali su vojnici i posvećeno im je mnogo pažnje. Pošumljavanje je uspjelo, a podignutu šumu narod je nazvao Laudonov gaj.

Kapetan Laudon za vrijeme službovanja u Buniću (1746–1756 god.) uz podizanje kultura na živim pijescima, izgradio i mnoge puteve, zatim drenažu kanala na Krbavskom polju i dao velik doprinos razvoju toga kraja, zbog čega ga je narod osobito cijenio. Poslije odlaska majora Laudona, Bunićka kapetanija je segregacijom dodijeljena II otočkoj pukovniji koja je nastavila s pošumljavanjem....

...Laudonov gaj jedan je od najstarijih živih spomenika šumarstva Like i Hrvatske posađen na živim pijescima Krbavskog polja....

izvor: M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ”